Duende

7. DUENDE (tlo je bli`e nego nebo)

Crno, gorko mlijeko pijemo u zdravicu svanu}u U zbrkanoj ti{ini dok pada duga no} Pi{emo o ljubavi na tijelima mrtvih Gutamo ponos i pakost za svakodnevni kruh Duende Operi svoju savjest u suzama onih koji siluju Slijedi svoje uitke u obrisima bola Ti govori{ o pravima i zakonima u ovim danima i dobima? Ne vjerujem u ne{to {to ne mogu okusiti Duende I ve~eras gubitnici spavaju ili lee i glo|u svoje kosti Osaka}eni plesa~i, prebijeni heroji, protra}eni umjetnici Izbjeglice iz tih bijednih zemalja Gdje su na{i snovi umrli poput ljubavnika na na{im rukama Dok vani u tom novom dobu Izgubljena djeca i vragovi ple{u Na pragovima na{ih ku}a Novi Jetiji pristiu Konzumiraju}i izvana i iznutra ^iste}i zemlju do golih kostiju Pripremi deset milijardi kreveta u paklu Jer uskoro dolazimo I u toj buci, stravi~na ti{ina jezika Svezana nikad izgovorenim rije~ima, neotpjevanim pjesmama Zavjeti koji su prije pot~injeni nego slomljeni Zaklju~ane komore koji se nikad ne}e otvoriti I nitko na ovoj zemlji ne}e dobiti {to oniele I to je prekrasno ili barem blizu lijepom I mi }emo zgrabiti na{a kajanja Isklju~iti sve ostalo Izrezati na{a srca iz prsa I mi kre}emo O~iju zatvorenih, tihi s rukom u ruci Prema slomljenoj, obe}anoj zemlji Kada oni prije nego {to izgube ivote na strati{tu Ili se prodaju u slubu zmija Kao novi bogovi Preoblikuju svijjet na vlastitu sliku Ikada svi ostali odmaknu poglede Krenu}emo, sa vatrom u srcima Sa udnjom koja se ne moe kupiti, Istrgnuti jutro iz ralja no}i Uzeti mrtve i vratiti ih natrag ivotu Duende Bezrije~ibezdodirabezsnabezvjerebeznadebezpo~ivali{ta Od {ema iz djetinjstva na tlu stranaca Do bolesni~kih kreveta, }elija I nepoznatih obala Bez doma Bez srca Bez sebe Bezivota Bez ljubavi Bez I Bez i Bez Bez I ako ovogaputa jutro zakasni To prevrtljivo sunce svanut }e da na|e Moje prste omotane oko olupina Snova izgra|enih od pra{ine Kona~no mrtav Mrtav u zemlji mrtvih I oni }e to nazvati samoubojstvom Dok ja vri{tim za samo jednim dijeli}em zore I dolazi Na svim horizontima, kao oblaci {to se okupljaju Zaklju~aj vrata da ga izbaci{ Ali stavi uho na svoja prsa ^ut }e{ U sopstvnim grudima Udarce kopita Kako se pribli`avaju Ovaj svijet je zlo mjesto nekada osje}am… (i nema ni~eg ~istog na ovom svijetu I nema ni~eg nevinog ovom svijetu I nema ni~eg sigurnog na ovom svijetu I nema ni~eg slobodnog na ovom svijetu I na ovom svijetu ni{ta nije bezopasno I na ovom svijetu ni{ta nije po{teno I ni{ta na ovom svijetu nije istinito Ovaj svijet koji ne mogu podnijeti I jutro je do{lo prekasno) Pljunut }u natrag u tvoje lice Tebi poslednjem ro|enom od zle rase Svi smo mi zli na ovom mjestu SAMO MI DAJ TAJ OKUS!

(Duende, divlji, magi~ni duh [panskog Flamenka, je prisutan samo rasejano u na{im stra{no ozbiljim pjesmama. Ovo je na{ poku{aj da na|emo sopstvenu du{u: da {~epamo na{e o~ajanje i razo~aranje i zavitlamo ih bijesno ka okrutnom i nepaljivom kosmosu da i mi tako|e moemo prekora~iti i crtati ljepotom protiv najstrastnije ru`no}e, ako je to zaista sve {to nam je ostalo da ponudimo u ovom zaklanom svijetu).