7. DUENDE (tlo je bli`e nego nebo)
Crno, gorko mlijeko pijemo u zdravicu svanu}u
U zbrkanoj ti{ini dok pada duga no}
Pi{emo o ljubavi na tijelima mrtvih
Gutamo ponos i pakost za svakodnevni kruh
Duende
Operi svoju savjest u suzama onih koji siluju
Slijedi svoje u`itke u obrisima bola
Ti govori{ o pravima i zakonima u ovim danima i dobima?
Ne vjerujem u ne{to {to ne mogu okusiti
Duende
I ve~eras gubitnici spavaju ili le`e i glo|u svoje kosti
Osaka}eni plesa~i, prebijeni heroji, protra}eni umjetnici
Izbjeglice iz tih bijednih zemalja
Gdje su na{i snovi umrli poput ljubavnika na na{im rukama
Dok vani u tom novom dobu
Izgubljena djeca i vragovi ple{u
Na pragovima na{ih ku}a
Novi Jetiji pristi`u
Konzumiraju}i izvana i iznutra
^iste}i zemlju do golih kostiju
Pripremi deset milijardi kreveta u paklu
Jer uskoro dolazimo
I u toj buci, stravi~na ti{ina jezika
Svezana nikad izgovorenim rije~ima, neotpjevanim pjesmama
Zavjeti koji su prije pot~injeni nego slomljeni
Zaklju~ane komore koji se nikad ne}e otvoriti
I nitko na ovoj zemlji ne}e dobiti {to oni `ele
I to je prekrasno ili barem blizu lijepom
I mi }emo zgrabiti na{a kajanja
Isklju~iti sve ostalo
Izrezati na{a srca iz prsa
I mi kre}emo
O~iju zatvorenih, tihi s rukom u ruci
Prema slomljenoj, obe}anoj zemlji
Kada oni prije nego {to izgube `ivote na strati{tu
Ili se prodaju u slu`bu zmija
Kao novi bogovi
Preoblikuju svijjet na vlastitu sliku
Ikada svi ostali odmaknu poglede
Krenu}emo, sa vatrom u srcima
Sa `udnjom koja se ne mo`e kupiti,
Istrgnuti jutro iz ralja no}i
Uzeti mrtve i vratiti ih natrag `ivotu
Duende
Bezrije~ibezdodirabezsnabezvjerebeznadebezpo~ivali{ta
Od {ema iz djetinjstva na tlu stranaca
Do bolesni~kih kreveta, }elija
I nepoznatih obala
Bez doma
Bez srca
Bez sebe
Bez `ivota
Bez ljubavi
Bez
I Bez
i Bez
Bez
I ako ovogaputa jutro zakasni
To prevrtljivo sunce svanut }e da na|e
Moje prste omotane oko olupina
Snova izgra|enih od pra{ine
Kona~no mrtav
Mrtav u zemlji mrtvih
I oni }e to nazvati samoubojstvom
Dok ja vri{tim za samo jednim dijeli}em zore
I dolazi
Na svim horizontima, kao oblaci {to se okupljaju
Zaklju~aj vrata da ga izbaci{
Ali stavi uho na svoja prsa
^ut }e{
U sopstvnim grudima
Udarce kopita
Kako se pribli`avaju
Ovaj svijet je zlo mjesto
nekada osje}am…
(i nema ni~eg ~istog na ovom svijetu
I nema ni~eg nevinog ovom svijetu
I nema ni~eg sigurnog na ovom svijetu
I nema ni~eg slobodnog na ovom svijetu
I na ovom svijetu ni{ta nije bezopasno
I na ovom svijetu ni{ta nije po{teno
I ni{ta na ovom svijetu nije istinito
Ovaj svijet koji ne mogu podnijeti
I jutro je do{lo prekasno)
Pljunut }u natrag u tvoje lice
Tebi poslednjem ro|enom od zle rase
Svi smo mi zli na ovom mjestu
SAMO MI DAJ TAJ OKUS!
(Duende, divlji, magi~ni duh [panskog Flamenka, je prisutan samo rasejano u na{im stra{no ozbiljim pjesmama. Ovo je na{ poku{aj da na|emo sopstvenu du{u: da {~epamo na{e o~ajanje i razo~aranje i zavitlamo ih bijesno ka okrutnom i nepa`ljivom kosmosu da i mi tako|e mo`emo prekora~iti i crtati ljepotom protiv najstrastnije ru`no}e, ako je to zaista sve {to nam je ostalo da ponudimo u ovom zaklanom svijetu).
monstrumon April 06, 2006 Link
-
No Replies Log in to reply