Za tebe koji si izabrao ropstvo, svijet je kavez
Paraliziran od njihovog zurenja
Ostaci tebe nisu dovoljni
Ali to je sve {to sam mogao ukrasti
Lak{e je za tebe – ne osje}a{
Da li
Nadja~ava{ na{e more, vee{ ih za krajeve Dok se oni nude da podjele dobitak? Mjesto u sjeni veli~anstvene giljotine. Da li si blagoslovljen u ovim danima bezivotnosti?
Gu{im se na rubu tvoje pravednosti
Gledam kroz re{etke u svijet koji ne}emo nikad spoznati
Izgubljene u gradu, pretu~ene gomile
Oko tebe zavezane i u{utkane
Pomirene
Uhva}ene
Uzdi{u
u Panoptikumu
Definirani granicama, osu|eni na takve ivote Bez tajni sigurnih od njihovog pogleda Ali {to je u na{im mislima to je i u va{im srcima Poreknuto stvaranje, propast je na{a gorka umjetnost Skliznut }emo kroz pukotine, ne bojimo se Jer }e se svako pokleknu}e slomiti Plesat }emo u sjeni veli~anstvene giljotine Koja ritmi~ki radi Na svakoj nepokorenoj du{i ( nesavijenoj glavi) Jednoj Po jednoj Po jednoj. Presuda Da li si prosve}en i ~Ist? Jednoga dana uzdi}i {}emo se da osvojimo nebo I rastrgamo tvr|ave tvojih bogova Sloboda U redovima smrti ove ma{ine Nema slobode,ivot u strahu
Dok se poslednji kota~i} ne prestane okretati
Dok poslednji kanal ne odumre
Dok se poslednje svijetlo ne ugasi
Dok poslednji grad ne izgori
Tek tada }emo vidjeti slobodu!
(‘on dolazi! On dolazi!” kao mlado`enja iz svoje sobe
dolazi heroj iz svojeg zatvora na gubili{te i svoju propast)
In Serbian/Croatian/Bosnian
Za tebe koji si izabrao ropstvo, svijet je kavez Paraliziran od njihovog zurenja Ostaci tebe nisu dovoljni Ali to je sve {to sam mogao ukrasti Lak{e je za tebe – ne osje}a{ Da li Nadja~ava{ na{e more, ve
e{ ih za krajeve Dok se oni nude da podjele dobitak? Mjesto u sjeni veli~anstvene giljotine. Da li si blagoslovljen u ovim danima bezivotnosti? Gu{im se na rubu tvoje pravednostiGledam kroz re{etke u svijet koji ne}emo nikad spoznati Izgubljene u gradu, pretu~ene gomile Oko tebe zavezane i u{utkane Pomirene Uhva}ene Uzdi{u u Panoptikumu Definirani granicama, osu|eni na takve
ivote Bez tajni sigurnih od njihovog pogleda Ali {to je u na{im mislima to je i u va{im srcima Poreknuto stvaranje, propast je na{a gorka umjetnost Skliznut }emo kroz pukotine, ne bojimo se Jer }e se svako pokleknu}e slomiti Plesat }emo u sjeni veli~anstvene giljotine Koja ritmi~ki radi Na svakoj nepokorenoj du{i ( nesavijenoj glavi) Jednoj Po jednoj Po jednoj. Presuda Da li si prosve}en i ~Ist? Jednoga dana uzdi}i {}emo se da osvojimo nebo I rastrgamo tvr|ave tvojih bogova Sloboda U redovima smrti ove ma{ine Nema slobode,ivot u strahu Dok se poslednji kota~i} ne prestane okretati Dok poslednji kanal ne odumre Dok se poslednje svijetlo ne ugasi Dok poslednji grad ne izgori Tek tada }emo vidjeti slobodu!(‘on dolazi! On dolazi!” kao mlado`enja iz svoje sobe dolazi heroj iz svojeg zatvora na gubili{te i svoju propast)