Mačka

U gradu, nije važno ime,
U praznoj sobi, kaže priča,
I usred ljeta, usred zime,
Ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen
U svome svijetu od papira,
A vani sunce, kiša, jesen,
A vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
To netko neznan ući želi
U njegov život poput tata
Da njegovu samoću dijeli.

A vani zima, vani sniježi,
I pored praga mačka leži,
On pruža ruke ko da sanja,
A vani zora, svjetlost danja.

No u tom času, u tom trenu,
Pred sobom vidje nagu ženu.
I on joj reče : "Budi moja",
A ona kaže : "Ja sam tvoja."

I sve što ima mladić skupi
I stavi trgovcu na vagu,
Da prstenje od zlata kupi
I haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al’ ne haje
Za skromnu halju što joj daje,
I tužni mladić svako veče
U novu krađu opet kreće.

Jer on je želi, on je ljubi,
I volio bi da je mazi,
A zna da svoju ljubav gubi
Bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
U zadnju krađu on će poći,
I u zoru se mladić vrati
Da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen,
U svijetu najveći od sviju,
U kom se kao jedan plamen
Sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje žena, ruke pruža,
I ljubi kamen kao muža,
I kao što njega nikad nije
Uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
U sobu uđe miš i trči,
I kao mačka skoči žena,
Na plijen se baci istog trena.

I stigne ga, a njeni zubi
Već traže meso koje peče,
I ženi koju mladić ljubi
Sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi,
Te strašne slike neka odu,
On vidje lađu što se topi
I svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage,
On digne vjeđe - žene nema,
I tada mjesto svoje drage
On vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
On pruža ruke ko da sanja,
Sad opet samo mačku ima,
A vani studen, snijeg i zima.