Balada O Zmaju Koji Je Gutao Krasne Dame

Bješe to u vrijeme davno,
Sleti zmaj iz guste tame,
Tko zna zašto, jednostavno,
Stade gutat krasne dame.
Žderonja je bio velik,
U jalov se poso dao,
I želucem kao čelik
Evo Å¡to je progutao :
Senjoritu Fiamettu, donnu Juliju Padettu,
Opaticu Agripinu, signorinu Farnarinu,
Donnu Luciju di Roma, pet sestara iz Avignona
I još tristo trinaest dama,
Sasvim nepoznatih vama.
No odjednom, gledaj vraga,
Grof Tedesco, vitez ljut,
Prišunja se lijepo straga
I zakrči zmaju put.
Prekolje ga kao jagnje,
Ali jao ! ; u isti sat
Iziđu na svjetlo danje
I padnu mu sve za vrat :
Senjorita Fiametta, donna Julija Padetta,
Opatica Agripina, signorina Farnarina,
Donna Lucija di Roma, pet sestara iz Avignona
I još tristo trinaest dama,
Sasvim nepoznatih vama.
Jadni zmaj, još prepun strave,
Videć' grofa u što nagli,
Skupi ruke, noge, glave,
Pljunu dolje i odmagli.
Jadni grof od časa toga
Cijelo vrijeme svoje trati
Tražeć' zmaja nestaloga
S oproštenjem da mu vrati :
Senjoritu Fiamettu, donnu Juliju Padettu,
Opaticu Agripinu, signorinu Farnarinu,
Donnu Luciju di Roma, pet sestara iz Avignona
I još tristo trinaest dama,
Sasvim nepoznatih vama !