Ipak, Poželim Neko Pismo

Nisam te, izgleda, volio mnogo,
Sve je po starom al’ više nisam tvoj,
I nije mi važno s kime noćas
Slušaš ovu pjesmu i plačeš li.
Ipak, poželim neko pismo,
Ipak, mada zajedno nismo.
Piši, piši ko nekad, dva-tri reda.
Piši, znam da je gužva i da nećeš stići.
Piši, opiši mjesta
Gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići.
Ti si zadnji romantik na ovom svijetu
Što se sporo kreće i čeka raj.
Malo si samo promijenila glumce,
Al’ isti je komad, isti zaplet i kraj.
Ipak, poželim neko pismo,
Ipak, mada zajedno nismo.
Piši, piši ko nekad, dva-tri reda.
Piši, znam da je gužva i da nećeš stići.
Piši, opiši mjesta
Gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići…
Nisam te, izgleda, volio mnogo,
Sve je po starom al’ više nisam tvoj,
I nije mi važno s kime noćas
Slušaš ovu pjesmu i plačeš li.
Ipak, poželim neko pismo,
Ipak, mada zajedno nismo.
Piši, piši ko nekad, dva-tri reda.
Piši, znam da je gužva i da nećeš stići.
Piši, opiši mjesta
Gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići.
Piši, piši ko nekad, dva-tri reda.
Piši, znam da je gužva i da nećeš stići.
Piši, opiši mjesta
Gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići.
Piši, piši ko nekad, dva-tri reda.
Piši, znam da je gužva i da nećeš stići.
Piši, opiši mjesta
Gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići…