This is a hauntingly beautiful song about introspection, specifically about looking back at a relationship that started bad and ended so poorly, that the narrator wants to go back to the very beginning and tell himself to not even travel down that road. I believe that the relationship started poorly because of the lines:
"Take me back to the night we met:When the night was full of terrors: And your eyes were filled with tears: When you had not touched me yet"
So, the first night was not a great start, but the narrator pursued the relationship and eventually both overcame the rough start to fall in love with each other:
"I had all and then most of you"
Like many relationships that turn sour, it was not a quick decline, but a gradual one where the narrator and their partner fall out of love and gradually grow apart
"Some and now none of you"
Losing someone who was once everything in your world, who you could confide in, tell your secrets to, share all the most intimate parts of your life, to being strangers with that person is probably one of the most painful experiences a person can go through. So Painful, the narrator wants to go back in time and tell himself to not even pursue the relationship.
This was the perfect song for "13 Reasons Why"
I. Slavni Lovac
Po šumi širom, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta,
Lovom se bavi, često ga vide,
S trista kopalja - na juriš ide.
I vuk, i medo, pa čak i ovca,
Poznaju ježa, slavnoga lovca,
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
Zmija ga šarka - po svu noć sanja.
Pred njim, dan hoda, širi se strava,
Njegovim tragom putuje slava.
Pred njim, dan hoda, širi se strava,
Njegovim tragom putuje slava.
II. Lijino Pismo
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo,
Medeno pismo, pričao meca,
Stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova ko jaja :
"Za druga Ježa Na kraju gaja."
U pismu piše : "Ježurka, brate,
Sanjam te često i mislim na te,
Evo ti pišem iz kamenjara
Guskinim perom, divno li šara.
Dođi na ručak u moju logu,
Požuri samo, ne žali nogu,
Sa punim loncem i masnim brkom
Čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
I pozdrav šalje lisica Mica."
Jež se veseli : - Na gozbu, veli,
Tu šale nema, hajd' da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
Pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
Nek spremna bude obrana moja.
III. Kod Lijine Kuće
Sunčani krug se u zenit dig'o
Kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom-logom kamenog zida
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
Klanja se, smješka, kavalir pravi,
Biranom frazom lisicu zdravi :
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
Klanjam se tebi sa bodlja trista,
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
Kokoš nek sjedi u loncu tvom,
Guskino krilo lepeza tvoja,
A jastuk meki patkica koja,
Živjela vječno u miru, sreći,
Nikada lavež ne čula pseći,
I još ti ovo na kraju velim -
Ja sam za ručak trbuhom cijelim !
Otpoče ručak čaroban, bajni,
I jež i lija od masti sjajni,
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže :
U zdravlje lije i njene kuće !
Za pogibiju lovčeva Žuće !
Niže se ručak četverosatni,
Zategnu trbuh ko bubanj ratni...
IV. Noć
Evo i noći, nad šumom cijelom
Nadvi se suton sa modrim velom,
Promakne samo leptirić koji
I vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
Mačaka divljih oči se sjaje,
Skitnica svitac svjetiljku pali,
Čarobnim sjajem putanju zali,
A sova huknu svoj ratni zov :
- Drž'te se, ptice, počinje lov !
V. Rastanak
Ježić se diže, njuškicu briše :
- Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
Lisice draga, e, baš ti hvala.
- Moja je kuća čvrsta ko grad,
Prenoći u njoj, kud ćeš sad !? -
Tako ga lija za konak sladi,
A jež se brani, što da se radi :
- Zahvaljujem se pozivu tvom,
Al' mi je draži moj skromni dom !
- Ostani, kume, lija sve guče,
Moli ga, zove, za ruku vuče,
Al' jež tvrdoglav osta pri svom :
- Draži je meni moj skromni dom !
Šušteći šumom jež mjeri put,
Kroz granje mjesec svijetli mu put,
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju :
- Kućico moja, najljepši raju !
VI. Potjera
Ostade lija, misli se: - Vraga,
Što mu je kuća toliko draga ?
Kad Ježić tako žudi za njom,
Bit će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
Pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjeruj, obiljem sja,
Poći ću kradom da vidim ja.
VII. Vuk
Požuri lija, nečujna sjena,
Paperje meko noga je njena,
Dok juri tako uz grobni muk,
Pred njom na stazi stvori se vuk.
- Grrrr, kuda žuriš, kaži der lovcu,
Možda si negdje pronašla ovcu ?
- Idem da doznam - lija sve duva -
Zašto jež kuću toliko čuva.
- Eh, kuća, trice ! - veli vuk zao.
- Ta ja bih svoju za jagnje dao !
Poći ću s tobom jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
Poći ću s tobom jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
VIII. Medo
Dok jure dalje brzo ko strijela,
Srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba - medo ih gleda -
Možda ste našli jezero meda ?
- Ne, nego maštu golica moju,
Zašto jež voli kućicu svoju.
- Kućica, glupost ! Moje mi njuške,
Svoju bih dao za gnjile kruške,
Za satić meda dat ću je svakom ! -
Govori medo na jelo lakom.
- Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
IX. Divlja Svinja
Sve troje jure ko divlja rijeka,
Odjednom evo kaljuga neka,
Divlja se svinja u njojzi banja,
Pospano škilji i jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
Negdje se valjda bogovski krka ?! -
Poskoči svinja uz mnogo graje,
A vuk joj na to odgovor daje :
- Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
Zašto jež voli rođeno gnijezdo !
- Rođeno gnijezdo ! Tako mi sala,
Za pola ručka ja bih ga dala !
Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu ! -
Svi jure složno ka cilju svom,
Kuda god prođu - prasak i lom !
X. Pred Ježevom Kućom
Pristigli ježa, glede : on stade
Kraj neke stare bukove klade,
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
Prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
Šušti i pipa gdje li će leći,
Namjesti krevet, od pedlja duži,
Zijevnu pa leže i noge pruži,
Sav blažen, sretan, niže bez broja :
- Kućico draga, slobodo moja !
Palato divna, drvenog svoda,
Kolijevko meka, lisnatog poda,
Uvijek ću vjeran ostati tebi,
Nizašto ja te mijenjao ne bi',
U tebi živim bez brige, straha,
I branit ću te do zadnjeg daha !
XI. Tri Galamdžije
Medvjed i svinja, i s njima vuja,
Grunuše gromko, prava oluja :
- Budalo ježu, bodljivi soju,
Zar tako cijeniš straćaru svoju !?
Koliba tvoja prava je baba,
Krov ti je truo, prostirka slaba,
Štenara to je tijesna i gluha,
Sigurno u njoj imaš i buha !
Kućicu takvu, hvališo mali,
Za dobar ručak svakom bi dali ! -
Rekoše tako njih troje ljuti,
Dok mudra lija po strani šuti.
XII. Ježev Odgovor
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
Gostima čudnim odgovor daje :
- Ma kakav bio moj rodni prag,
On mi je ipak mio i drag,
Prost je i skroman, ali je moj,
Tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim, bavim se lovom,
I mirno živim pod svojim krovom,
To samo hulje, nosi ih vrag,
Za ručak daju svoj rodni prag,
Zbog toga samo lude vas troje
Čestite kuće nemate svoje,
Živite, čujem, od skitnje, pljačke,
I svršit ćete - naopačke !
To sluša lija, pa sudi zdravo :
- Sad vidim i ja, jež ima pravo ! -
To reče, klisnu jednom ćuviku,
A ono troje digoše viku :
- Jež nema pravo, na stranu šala,
A i ti, lijo, baš si budala !
Jež nema pravo, na stranu šala,
A i ti, lijo, baš si budala !
XIII. Kraj
Što dalje bješe, kakav je kraj,
Pričat ću i to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka,
Umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku-lele,
Do same smrti izbole pčele.
I divlja svinja pade ko kruška,
Smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta,
Vještak i majstor u poslu svom,
Radi i čuva svoj rodni dom.
Vještak i majstor u poslu svom,
Radi i čuva svoj rodni dom !
Po šumi širom, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta,
Lovom se bavi, često ga vide,
S trista kopalja - na juriš ide.
I vuk, i medo, pa čak i ovca,
Poznaju ježa, slavnoga lovca,
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
Zmija ga šarka - po svu noć sanja.
Pred njim, dan hoda, širi se strava,
Njegovim tragom putuje slava.
Pred njim, dan hoda, širi se strava,
Njegovim tragom putuje slava.
II. Lijino Pismo
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo,
Medeno pismo, pričao meca,
Stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova ko jaja :
"Za druga Ježa Na kraju gaja."
U pismu piše : "Ježurka, brate,
Sanjam te često i mislim na te,
Evo ti pišem iz kamenjara
Guskinim perom, divno li šara.
Dođi na ručak u moju logu,
Požuri samo, ne žali nogu,
Sa punim loncem i masnim brkom
Čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
I pozdrav šalje lisica Mica."
Jež se veseli : - Na gozbu, veli,
Tu šale nema, hajd' da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
Pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
Nek spremna bude obrana moja.
III. Kod Lijine Kuće
Sunčani krug se u zenit dig'o
Kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom-logom kamenog zida
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
Klanja se, smješka, kavalir pravi,
Biranom frazom lisicu zdravi :
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
Klanjam se tebi sa bodlja trista,
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
Kokoš nek sjedi u loncu tvom,
Guskino krilo lepeza tvoja,
A jastuk meki patkica koja,
Živjela vječno u miru, sreći,
Nikada lavež ne čula pseći,
I još ti ovo na kraju velim -
Ja sam za ručak trbuhom cijelim !
Otpoče ručak čaroban, bajni,
I jež i lija od masti sjajni,
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže :
U zdravlje lije i njene kuće !
Za pogibiju lovčeva Žuće !
Niže se ručak četverosatni,
Zategnu trbuh ko bubanj ratni...
IV. Noć
Evo i noći, nad šumom cijelom
Nadvi se suton sa modrim velom,
Promakne samo leptirić koji
I vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
Mačaka divljih oči se sjaje,
Skitnica svitac svjetiljku pali,
Čarobnim sjajem putanju zali,
A sova huknu svoj ratni zov :
- Drž'te se, ptice, počinje lov !
V. Rastanak
Ježić se diže, njuškicu briše :
- Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
Lisice draga, e, baš ti hvala.
- Moja je kuća čvrsta ko grad,
Prenoći u njoj, kud ćeš sad !? -
Tako ga lija za konak sladi,
A jež se brani, što da se radi :
- Zahvaljujem se pozivu tvom,
Al' mi je draži moj skromni dom !
- Ostani, kume, lija sve guče,
Moli ga, zove, za ruku vuče,
Al' jež tvrdoglav osta pri svom :
- Draži je meni moj skromni dom !
Šušteći šumom jež mjeri put,
Kroz granje mjesec svijetli mu put,
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju :
- Kućico moja, najljepši raju !
VI. Potjera
Ostade lija, misli se: - Vraga,
Što mu je kuća toliko draga ?
Kad Ježić tako žudi za njom,
Bit će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
Pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjeruj, obiljem sja,
Poći ću kradom da vidim ja.
VII. Vuk
Požuri lija, nečujna sjena,
Paperje meko noga je njena,
Dok juri tako uz grobni muk,
Pred njom na stazi stvori se vuk.
- Grrrr, kuda žuriš, kaži der lovcu,
Možda si negdje pronašla ovcu ?
- Idem da doznam - lija sve duva -
Zašto jež kuću toliko čuva.
- Eh, kuća, trice ! - veli vuk zao.
- Ta ja bih svoju za jagnje dao !
Poći ću s tobom jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
Poći ću s tobom jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
VIII. Medo
Dok jure dalje brzo ko strijela,
Srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba - medo ih gleda -
Možda ste našli jezero meda ?
- Ne, nego maštu golica moju,
Zašto jež voli kućicu svoju.
- Kućica, glupost ! Moje mi njuške,
Svoju bih dao za gnjile kruške,
Za satić meda dat ću je svakom ! -
Govori medo na jelo lakom.
- Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
IX. Divlja Svinja
Sve troje jure ko divlja rijeka,
Odjednom evo kaljuga neka,
Divlja se svinja u njojzi banja,
Pospano škilji i jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
Negdje se valjda bogovski krka ?! -
Poskoči svinja uz mnogo graje,
A vuk joj na to odgovor daje :
- Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
Zašto jež voli rođeno gnijezdo !
- Rođeno gnijezdo ! Tako mi sala,
Za pola ručka ja bih ga dala !
Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu ! -
Svi jure složno ka cilju svom,
Kuda god prođu - prasak i lom !
X. Pred Ježevom Kućom
Pristigli ježa, glede : on stade
Kraj neke stare bukove klade,
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
Prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
Šušti i pipa gdje li će leći,
Namjesti krevet, od pedlja duži,
Zijevnu pa leže i noge pruži,
Sav blažen, sretan, niže bez broja :
- Kućico draga, slobodo moja !
Palato divna, drvenog svoda,
Kolijevko meka, lisnatog poda,
Uvijek ću vjeran ostati tebi,
Nizašto ja te mijenjao ne bi',
U tebi živim bez brige, straha,
I branit ću te do zadnjeg daha !
XI. Tri Galamdžije
Medvjed i svinja, i s njima vuja,
Grunuše gromko, prava oluja :
- Budalo ježu, bodljivi soju,
Zar tako cijeniš straćaru svoju !?
Koliba tvoja prava je baba,
Krov ti je truo, prostirka slaba,
Štenara to je tijesna i gluha,
Sigurno u njoj imaš i buha !
Kućicu takvu, hvališo mali,
Za dobar ručak svakom bi dali ! -
Rekoše tako njih troje ljuti,
Dok mudra lija po strani šuti.
XII. Ježev Odgovor
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
Gostima čudnim odgovor daje :
- Ma kakav bio moj rodni prag,
On mi je ipak mio i drag,
Prost je i skroman, ali je moj,
Tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim, bavim se lovom,
I mirno živim pod svojim krovom,
To samo hulje, nosi ih vrag,
Za ručak daju svoj rodni prag,
Zbog toga samo lude vas troje
Čestite kuće nemate svoje,
Živite, čujem, od skitnje, pljačke,
I svršit ćete - naopačke !
To sluša lija, pa sudi zdravo :
- Sad vidim i ja, jež ima pravo ! -
To reče, klisnu jednom ćuviku,
A ono troje digoše viku :
- Jež nema pravo, na stranu šala,
A i ti, lijo, baš si budala !
Jež nema pravo, na stranu šala,
A i ti, lijo, baš si budala !
XIII. Kraj
Što dalje bješe, kakav je kraj,
Pričat ću i to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka,
Umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku-lele,
Do same smrti izbole pčele.
I divlja svinja pade ko kruška,
Smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta,
Vještak i majstor u poslu svom,
Radi i čuva svoj rodni dom.
Vještak i majstor u poslu svom,
Radi i čuva svoj rodni dom !
Lyrics submitted by Mad Woman Moon
Add your thoughts
Log in now to tell us what you think this song means.
Don’t have an account? Create an account with SongMeanings to post comments, submit lyrics, and more. It’s super easy, we promise!
More Featured Meanings
The Night We Met
Lord Huron
Lord Huron
Bron-Y-Aur Stomp
Led Zeppelin
Led Zeppelin
This is about bronies. They communicate by stomping.
Cajun Girl
Little Feat
Little Feat
Overall about difficult moments of disappointment and vulnerability. Having hope and longing, while remaining optimistic for the future. Encourages the belief that with each new morning there is a chance for things to improve.
The chorus offers a glimmer of optimism and a chance at a resolution and redemption in the future.
Captures the rollercoaster of emotions of feeling lost while loving someone who is not there for you, feeling let down and abandoned while waiting for a lover. Lost with no direction, "Now I'm up in the air with the rain in my hair, Nowhere to go, I can go anywhere"
The bridge shows signs of longing and a plea for companionship. The Lyrics express a desire for authentic connection and the importance of Loving someone just as they are. "Just in passing, I'm not asking. That you be anyone but you”
When We Were Young
Blink-182
Blink-182
This is a sequel to 2001's "Reckless Abandon", and features the band looking back on their clumsy youth fondly.
Plastic Bag
Ed Sheeran
Ed Sheeran
“Plastic Bag” is a song about searching for an escape from personal problems and hoping to find it in the lively atmosphere of a Saturday night party. Ed Sheeran tells the story of his friend and the myriad of troubles he is going through. Unable to find any solutions, this friend seeks a last resort in a party and the vanity that comes with it.
“I overthink and have trouble sleepin’ / All purpose gone and don’t have a reason / And there’s no doctor to stop this bleedin’ / So I left home and jumped in the deep end,” Ed Sheeran sings in verse one. He continues by adding that this person is feeling the weight of having disappointed his father and doesn’t have any friends to rely on in this difficult moment. In the second verse, Ed sings about the role of grief in his friend’s plight and his dwindling faith in prayer. “Saturday night is givin’ me a reason to rely on the strobe lights / The lifeline of a promise in a shot glass, and I’ll take that / If you’re givin’ out love from a plastic bag,” Ed sings on the chorus, as his friend turns to new vices in hopes of feeling better.