I. Slavni Lovac

Po šumi širom, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta,
Lovom se bavi, često ga vide,
S trista kopalja - na juriš ide.
I vuk, i medo, pa čak i ovca,
Poznaju ježa, slavnoga lovca,
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
Zmija ga šarka - po svu noć sanja.
Pred njim, dan hoda, širi se strava,
Njegovim tragom putuje slava.
Pred njim, dan hoda, širi se strava,
Njegovim tragom putuje slava.

II. Lijino Pismo

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo,
Medeno pismo, pričao meca,
Stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova ko jaja :
"Za druga Ježa Na kraju gaja."

U pismu piše : "Ježurka, brate,
Sanjam te često i mislim na te,
Evo ti pišem iz kamenjara
Guskinim perom, divno li šara.
Dođi na ručak u moju logu,
Požuri samo, ne žali nogu,
Sa punim loncem i masnim brkom
Čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
I pozdrav šalje lisica Mica."

Jež se veseli : - Na gozbu, veli,
Tu šale nema, hajd' da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
Pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
Nek spremna bude obrana moja.

III. Kod Lijine Kuće

Sunčani krug se u zenit dig'o
Kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kućom-logom kamenog zida
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
Klanja se, smješka, kavalir pravi,
Biranom frazom lisicu zdravi :
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
Klanjam se tebi sa bodlja trista,
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
Kokoš nek sjedi u loncu tvom,
Guskino krilo lepeza tvoja,
A jastuk meki patkica koja,
Živjela vječno u miru, sreći,
Nikada lavež ne čula pseći,
I još ti ovo na kraju velim -
Ja sam za ručak trbuhom cijelim !

Otpoče ručak čaroban, bajni,
I jež i lija od masti sjajni,
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže :
U zdravlje lije i njene kuće !
Za pogibiju lovčeva Žuće !
Niže se ručak četverosatni,
Zategnu trbuh ko bubanj ratni...

IV. Noć

Evo i noći, nad šumom cijelom
Nadvi se suton sa modrim velom,
Promakne samo leptirić koji
I vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
Mačaka divljih oči se sjaje,
Skitnica svitac svjetiljku pali,
Čarobnim sjajem putanju zali,
A sova huknu svoj ratni zov :
- Drž'te se, ptice, počinje lov !

V. Rastanak

Ježić se diže, njuškicu briše :
- Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
Lisice draga, e, baš ti hvala.
- Moja je kuća čvrsta ko grad,
Prenoći u njoj, kud ćeš sad !? -
Tako ga lija za konak sladi,
A jež se brani, što da se radi :
- Zahvaljujem se pozivu tvom,
Al' mi je draži moj skromni dom !
- Ostani, kume, lija sve guče,
Moli ga, zove, za ruku vuče,
Al' jež tvrdoglav osta pri svom :
- Draži je meni moj skromni dom !

Šušteći šumom jež mjeri put,
Kroz granje mjesec svijetli mu put,
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju :
- Kućico moja, najljepši raju !

VI. Potjera

Ostade lija, misli se: - Vraga,
Što mu je kuća toliko draga ?
Kad Ježić tako žudi za njom,
Bit će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
Pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjeruj, obiljem sja,
Poći ću kradom da vidim ja.

VII. Vuk

Požuri lija, nečujna sjena,
Paperje meko noga je njena,
Dok juri tako uz grobni muk,
Pred njom na stazi stvori se vuk.

- Grrrr, kuda žuriš, kaži der lovcu,
Možda si negdje pronašla ovcu ?
- Idem da doznam - lija sve duva -
Zašto jež kuću toliko čuva.
- Eh, kuća, trice ! - veli vuk zao.
- Ta ja bih svoju za jagnje dao !
Poći ću s tobom jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
Poći ću s tobom jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !

VIII. Medo

Dok jure dalje brzo ko strijela,
Srete ih medo, prijatelj pčela.

- Sumnjiva žurba - medo ih gleda -
Možda ste našli jezero meda ?
- Ne, nego maštu golica moju,
Zašto jež voli kućicu svoju.
- Kućica, glupost ! Moje mi njuške,
Svoju bih dao za gnjile kruške,
Za satić meda dat ću je svakom ! -
Govori medo na jelo lakom.
- Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !
Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu !

IX. Divlja Svinja

Sve troje jure ko divlja rijeka,
Odjednom evo kaljuga neka,
Divlja se svinja u njojzi banja,
Pospano škilji i jelo sanja.

- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
Negdje se valjda bogovski krka ?! -
Poskoči svinja uz mnogo graje,
A vuk joj na to odgovor daje :
- Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
Zašto jež voli rođeno gnijezdo !
- Rođeno gnijezdo ! Tako mi sala,
Za pola ručka ja bih ga dala !
Poći ću s vama jer volim šalu,
Hoću da vidim ježa - budalu ! -
Svi jure složno ka cilju svom,
Kuda god prođu - prasak i lom !

X. Pred Ježevom Kućom

Pristigli ježa, glede : on stade
Kraj neke stare bukove klade,
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
Prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
Šušti i pipa gdje li će leći,
Namjesti krevet, od pedlja duži,
Zijevnu pa leže i noge pruži,
Sav blažen, sretan, niže bez broja :
- Kućico draga, slobodo moja !
Palato divna, drvenog svoda,
Kolijevko meka, lisnatog poda,
Uvijek ću vjeran ostati tebi,
Nizašto ja te mijenjao ne bi',
U tebi živim bez brige, straha,
I branit ću te do zadnjeg daha !

XI. Tri Galamdžije

Medvjed i svinja, i s njima vuja,
Grunuše gromko, prava oluja :

- Budalo ježu, bodljivi soju,
Zar tako cijeniš straćaru svoju !?
Koliba tvoja prava je baba,
Krov ti je truo, prostirka slaba,
Štenara to je tijesna i gluha,
Sigurno u njoj imaš i buha !
Kućicu takvu, hvališo mali,
Za dobar ručak svakom bi dali ! -
Rekoše tako njih troje ljuti,
Dok mudra lija po strani šuti.

XII. Ježev Odgovor

Diže se Ježić, oči mu sjaje,
Gostima čudnim odgovor daje :

- Ma kakav bio moj rodni prag,
On mi je ipak mio i drag,
Prost je i skroman, ali je moj,
Tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim, bavim se lovom,
I mirno živim pod svojim krovom,
To samo hulje, nosi ih vrag,
Za ručak daju svoj rodni prag,
Zbog toga samo lude vas troje
Čestite kuće nemate svoje,
Živite, čujem, od skitnje, pljačke,
I svršit ćete - naopačke !

To sluša lija, pa sudi zdravo :
- Sad vidim i ja, jež ima pravo ! -
To reče, klisnu jednom ćuviku,
A ono troje digoše viku :
- Jež nema pravo, na stranu šala,
A i ti, lijo, baš si budala !
Jež nema pravo, na stranu šala,
A i ti, lijo, baš si budala !

XIII. Kraj

Što dalje bješe, kakav je kraj,
Pričat ću i to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka,
Umlati brzo seljačka hajka.

Trapavog medu, oh, kuku-lele,
Do same smrti izbole pčele.
I divlja svinja pade ko kruška,
Smače je zimus lovačka puška.

Po šumi danas, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta,
Vještak i majstor u poslu svom,
Radi i čuva svoj rodni dom.
Vještak i majstor u poslu svom,
Radi i čuva svoj rodni dom !


Lyrics submitted by Mad Woman Moon

Ježeva Kućica song meanings
Add your thoughts

No Comments

sort form View by:
  • No Comments

Add your thoughts

Log in now to tell us what you think this song means.

Don’t have an account? Create an account with SongMeanings to post comments, submit lyrics, and more. It’s super easy, we promise!

Back to top
explain