To nije bio neki izuzetan život,
To mirno i samo, neprimjetno biće,
Tu živjelo je bez poroka i bez strasti,
I blagdanima odbijalo piće.

U namještenoj sobi nekog lažnog stila,
I prilično staroj ali bez svog lica,
Tu živio je pusto, živio je tiho,
Između zimskog cvijeća i Kirinovih skica.

U urednosti takvoj nezapažen je sasvim,
Bez tragova on živi i rijetko noću čita,
On dušu svoju krije sred beznačajnih stvari,
Lupao nikad nije vratima od lifta.

I kako to da shvatim, završio je
Sjajno,
Sjajno,
Sjajno,
Sjajno !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi !
Od koga, makar zašto ustrijeljen je u noći ?
Po svom životu zadnji, a po smrti
Prvi,
Prvi,
Prvi,
Prvi !

Kao da je vječno varao u igri…
Trijumfalno sasvim završio put…
Zar je u njem bilo toliko života
Da je zaslužio tako
Slavnu,
Slavnu,
Slavnu,
Slavnu smrt !

Ali svatko u svojem jadu,
Svom zatvorenom gradu,
Svoj mali život lovi i ne vidi te stvari,
O kruhu svom se stara, a ostali su za njeg’ tek prolazeći vjetar
I mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari,
Mirni podstanari…

Mirni podstanari



Lyrics submitted by Mad Woman Moon

Mirni Podstanar song meanings
Add your thoughts

No Comments

sort form View by:
  • No Comments

Add your thoughts

Log in now to tell us what you think this song means.

Don’t have an account? Create an account with SongMeanings to post comments, submit lyrics, and more. It’s super easy, we promise!

Back to top
explain